GoodCamp profil: Marko Rukavina

Kako izgleda put od Zagreba do Londona, sa životnim i poslovnim postajama u Njemačkoj, Indiji i Kini, sa nama je podijelio Marko Rukavina.

Roditelji su mi od malih nogu često govorili o razlici između rada za nekoga i rada za sebe. Obzirom su oni imali uspješnu poduzetničku priču, u glavi sam već rano imao ideju kako bih jednoga dana i ja htio ići tim stopama. Starija sestra je već sredinom 90tih otišla u London, gdje je uz puno truda izgradila uspješnu catering firmu, i to mi je bila prva velika inspiracija da se i ja odrazim u inozemstvo. Nakon završenog studija Ekonomije poduzetništva na VERNu, tako je i bilo. Završio sam dvogodišnji magisterij iz Chinese European Economics & Business Studies-a, u Berlinu i u Chengduu (Kini). Jedini sam iz svoje generacije ostao još jednu godinu u Kini, nakon čega sam idućih par godina radio u raznim tehnološkim startupima u Njemačkoj i Indiji te se od 2018. skrasio u Londonu.

Trenutno radim u velikoj consulting firmi i paralelno gradim vikendima vlastiti projekt, koji bi se krajem godine trebao pretvoriti u moj prvi pravi poduzetnički pothvat.

Ekstrovertna sam osoba koja voli izazove i još od studentskih dana sam ponosan na svoju ulogu u raznim udrugama i organizacijama. Godine 2008., nakon dugogodišnjeg treniranja borilačkih vještina napokon sam postao prvak Hrvatske u slobodnoj borbi. Bio sam sparing partner Igoru Pokrajcu za UFC, a kasnije i trener te dopredsjednik Hrvatskog Sambo saveza. Sport i disciplina su temelji koji su mi pomogli da budem uspješan na fakultetu i kasnije u poslu tokom karijere. Od 2019. sam na poziciji glavnog tajnika fakulteta na kojemu sam završio magisterij za njihov novi alumni program u Europi.

Osim discipline, mislim da su strpljivost, fleksibilnost i dugoročna vizija bile jako bitne do sada u mom životu. Nije lako biti motiviran svaki dan i puno mi se puta dogodilo da mi karijera nije išla direktno putem kojim sam htio, no sve je to dio našeg osobnog puta i rasta. Mislim da najčesće najveći pritisak stavljamo mi sami na sebe dok se uspoređujemo s drugima, te očekujemo da trebamo biti na nekom nivou samo zato što imamo određene godine ili poslovno iskustvo.

Često kad ljudima kažem u koliko zemalja sam živio, njihova prva reakcija bude pozitivna i samo fokusirana na zanimljivosti života u drugačijim kulturama. Kako sam po prirodi optimist, moji odgovori se onda isto fokusiraju većinom na pozitivne stvari pa često drugi ne dobiju dojam koliko usamljen može bi: život kada se seliš iz godine u godinu u druge gradove i države. Teško je uspostaviti duboka prijateljstva, a jos teže pronaći partnera kada netko u startu nije siguran gdje se vidi živjeti dugoročno.

Srećom, kroz godine sam upoznao prijatelje sličnih svijetonazora, koji su mi velika podrška i konstanta u mom dinamičnom zivotu. Nekad bi prošlo i po godinu dana, ali čim se sretnemo nastavljamo gdje smo stali. Osjećaj da možes nekoga nazvati ili poslati poruku i uvijek dobiti njihovo nepristrano mišljenje bez obzira gdje si u svijetu je neprocjenjiv.